Recenzija Noć u muzeju: Tajna grobnice

Faraon za pamćenje...

FARON ZA SJEĆANJE...

Nakon dvije srednje rate, treći Noć u muzeju je konačno jedan za pamćenje – iako ne možda iz razloga kojima su se Ben Stiller i redatelj Shawn Levy mogli nadati kada su prošle veljače počeli snimati svoju trilogiju sa sjedištem u Londonu. Od tada smo se, naravno, oprostili i od Mickeyja Rooneyja i od Robina Williamsa, dajući dirljivost seriji koja, ako nije zaslužena, još uvijek dovodi do dirljivijeg finala nego što su obožavatelji prethodnika filma iz 2006. i 2009. možda očekivali.

Ovaj put postoji i element istinske opasnosti, čudna zelena hrđa na egipatskom reliktu-slash-MacGuffinu serije koja prijeti da će joj oduzeti moć animacije izložbi. To je loša vijest za Williamsovog manekenka Teddyja Roosevelta, minijaturnog kauboja Owena Wilsona i ostale Stillerove noćne prijatelje, iako ne za seriju koja ima velike koristi od promjene mjesta radnje naložene radnjom, novog (britanskog) muzeja i svježe hrpe voštane slike za noćnu sovu Larryja za druženje.

Ok, mogli smo i bez Stillerovog špiljskog dvojnika 'Laaa'. Ali to je više nego kompenzirao Lancelot Dana Stevensa, razmetljivi novak iz Piton s averzijom poput Buzza Lightyeara prema priznanju da nije stvaran. Scena u kojoj se sruši oživljavanje Camelot je poseban huk. Ali najinventivnija sekvenca je Larryja i Teddyja koji uranjaju u sliku MC Eschera, međuigre koji je toliko zasljepljujući da gotovo možete previdjeti majmuna koji muči.

Ubacite Bena Kingsleya kao faraona, divovsku zmiju i neke žive Elgin Marbles i ovo je iznenađujuće pristojan ispraćaj za sagu kojoj je trebalo neko vrijeme da zaživi. Ipak jedno pitanje. Je li zakonski uvjet da se svaka montaža engleskog glavnog grada boduje s 'London Calling'?

Više informacija

Kazališno izdanje	19. prosinca 2014
direktor	Shawn Levy
U glavnoj ulozi	'Ben Stiller', 'Robin Williams', 'Steve Coogan', 'Dan Stevens', 'Owen Wilson'
Dostupne platforme	Film

Manje